„Jer kraljevstvo je nebesko kao posjednik koji rano ujutro iziđe unajmiti radnike za svoj vinograd. Pristao je platiti im denar za taj dan i poslao ih u svoj vinograd.
“Oko devet ujutro izašao je i vidio druge kako stoje na tržnici i ne rade ništa. Reče im: 'Idite i vi raditi u mom vinogradu, a ja ću vam platiti koliko god bude pravo'. Pa su otišli.
“Opet je izašao oko podneva i oko tri popodne i učinio istu stvar. Oko pet popodne izašao je i zatekao još neke kako stoje uokolo. Pitao ih je: 'Zašto stojite ovdje cijeli dan i ništa ne radite?'
“'Zato što nas nitko nije angažirao', odgovorili su.
“Reče im: 'Idite i vi raditi u moj vinograd.'
“Kad je pala večer, vlasnik vinograda reče svom predradniku: 'Pozovi radnike i plati im plaću, počevši od onih koji su posljednji unajmljeni pa do onih prvih.'
“Radnici koji su bili angažirani oko pet popodne došli su i svaki je dobio denar. Pa kada su došli oni koji su prvi primljeni, očekivali su da će dobiti više. Ali svaki je od njih dobio i denar. Kad su ga primili, počeli su gunđati protiv zemljoposjednika. 'Ovi koji su zadnji bili unajmljeni radili su samo jedan sat', rekli su, 'i ti si ih izjednačio s nama koji smo podnijeli teret rada i žegu dana.'
“Ali on je odgovorio jednom od njih: 'Nisam nepravedan prema tebi, prijatelju. Zar nisi pristao raditi za denar? Uzmi svoju plaću i idi. Onome tko je zadnji primljen želim dati isto što i tebi. Zar nemam pravo sa svojim novcem raditi što hoću? Ili si zavidan jer sam velikodušan?'
“Tako će posljednji biti prvi, a prvi će biti posljednji.”
Matej 20,1-16
