Isus im je ispričao drugu prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi. Ali dok su svi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije kukolj među pšenicu i ode. Kad je pšenica iznikla i stvorila glave, tada se pojavio i kukolj.
“Sluge vlasnika pristupiše k njemu i rekoše mu: 'Gospodine, zar nisi posijao dobro sjeme na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?'
“'Neprijatelj je ovo učinio', odgovorio je.
“Sluge su ga upitale: 'Želiš li da ih odemo izvući gore?'
“'Ne,' odgovorio je, 'jer dok čupaš kukolj, možeš njime iščupati i pšenicu. Neka oboje zajedno raste do berbe. U ono ću vrijeme reći žeteocima: Najprije skupite kukolj i svežite ga u snopove da se spali; tada skupi pšenicu i donesi je u moju žitnicu.'”
Matej 13:24-30
Zatim je napustio gomilu i otišao u kuću. Njegovi učenici pristupiše mu i rekoše: "Razjasni nam prispodobu o kukolju u polju."
On odgovori: “Onaj koji je posijao dobro sjeme je Sin Čovječji. Njiva je svijet, a dobro sjeme stoji za ljude u kraljevstvu. Kukolj su ljudi Zloga, a neprijatelj koji ga sije je đavo. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli.”
“Kao što se kukolj čupa i ognjem spaljuje, tako će biti na svršetku svijeta. Sin Čovječji poslat će svoje anđele i oni će iskorijeniti iz njegova kraljevstva sve što čini grijeh i sve koji čine zlo. Bacit će ih u užarenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba. Tada će pravednici sjati poput sunca u kraljevstvu svoga Oca. Tko ima uši, neka čuje.”
Matej 13:36-43
